Naši profesori |
Vujanović Vera | Gavrić Bosiljka | Srbljin Jovanka | Santovac Anica |
Berbakov Katica | Rajšp Anica | Mandić Darinka | Antonijević Bojkica |
Paović Miloš | Grahovac Spasoje | Pivac Dimitrije | Birdić Georgije |
Heldrih Miroslav | Zavišin Veselin | Gavrić Dragoljub | Momčilov Lazar |
Borovac Milan | Laušev Ivan | Berbakov Radivoj | Čičulić Sreten |
Novaković Rade | Badrljica Dragoljub | Vojvodić Stanko | Šijački Sava |
Ziramov Ljubomir | Raičković Jovan | Stojanović Boško | Biro Mikloš |
Naša škola |
Škola je jedna od najstarijih srednjoškolskih ustanova u Srbiji. Osnovana je 1858. godine kao prva srednja škola u gradu. Imala je status 'realke', nastava je bila na nemačkom jeziku i imala je četiri odeljenja. Kao takva je radila do 1877. godine, kada dobija naziv Velikokikindska Državna Gimnazija. Nastava na srpskom jeziku je počela 1. marta 1919. godine. Između 1919. i 1941. godine kikindska Gimnazija je uživala velik ugled u zemlji. Njeni maturanti bili su najčešce izvanredni studenti, a mnogi su kasnije postali priznati naučni radnici. Ime pesnika Dušana Vasiljeva škola je dobila novembra meseca 1959. godine.
Naša generacija |
Naša generacija imala je sreću da raste i školuje se u neka bolja vremena. Živeli smo mirnije, lepše, zabavnije, zdravije. Zabavljali smo uz Bitlse i Pro Arte, igrali smo preferans i pantomime, slušali smo Minimaks i radio Luksemburg, nosili smo patike made in Borovo i odecu starijeg brata, čitali smo Čik i kupovali cigarete na komad. Gledali smo filmove u dva gradska bioskopa, išli na igranke kod Mikinice, šetali se po korzou, družili se i voleli.
Sakrivali smo se po hodnicima i dvorištu kad su dežurni bili Mandićka i Gavrić, strahovali od raspoloženja Druga i Roke, poštovali Heldriha i Bosu, a voleli smo Latinku, Mačkicu i Bracu. Pamtimo i prepricavamo đacke šale i sitne nestašluke.